nedjelja, 15.07.2007.
Pet sekundi...
Ne vrijedi sad da se kaješ, ni da me pozivaš van. U pogrešan krug se zavitlaješ i za pogrešnu si nasmijan... Više ja nisam ta koja bi za tebe sve učinila, ta klinka je odrasla. Ne, to nisam više ja...
Zakasnio si samo par stoljeća, nekoliko neizbrojanih dodira i ono par sekundi. Kad je moje srce odlučilo drugom da se ponudi.I, da... Nije te bilo ni onda. Kada sam shvatila da tebe zapravo i nisam nikad voljela...Samo sam to se trudila, a više mi ni to ne ide za rukom...Pa zato nemoj ništa tražiti, neću ti muške suze uvažiti, jer ja više nisam ta koja bi te do zore tješila.Te sam se klinke riješila pet sekundi prije tvog povratka...
Sada ne živim ni za koga. I ne sanjam oblake ružičaste. Neznam što je oka sjaj kad se zaljubiš. I smijem se kada kažu da ljubav je dovoljna...Više se ne oglušujem na laži i živim za svoje sutra, nasmijana dočekam jutra...Razočarana ali snažna bez ljubavi sam se opet rodila...On nezna da ja više nisam ja...Misli da čekam ga jednaka, poletna i slijepa, zaljubljena....Sjedim sama i nije strašno,
sama odlučujem sama svuda idem...Neke nove stvari dolaze,stare moraju da prolaze...Više on nije val
u mome moru koji srce zapljuskuje. Ni plime sreće, ni oseke tuge nekako me ne diraju, poluljat me neće...Čujem šapate«nije se vratio,čekala je..», a ja se gorko nasmijem, ljudi, izgubila možda jesam,
i prevarena možda jesam, ali izgubila sam samo jednu životnu bitku, još sam tu, preživjela i s ponosom u očima, novom snagon u krilima i voljom za život koji mogu hrabro proći sama!!!!
- 22:57 -
subota, 12.05.2007.
- 18:28 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
petak, 11.05.2007.
Maštanje...
Evo da nešto i ja napišem napokon... nisam baš imala vremena u zadnje vrijeme, učim, imam ispite pa nemam baš inspiracije za pisanje... i baš zbog te cijele strke, obaveza ,neki dan sam shvatila da sam sva u tome, da ne mislim o ničem drugom osim o faksu. Zadnjih mjesec dana samo se toga držim, možda zato što mi jedino to pomaže da ne mislim o drugim stvarima koje sam trenutno zanemarila i malo mi to sve fali...zaljubljivanje, napetost, iščekivanje, malo nekakve akcije...malo maštanja... shvatila sam koliko sam se prominila samo u godinu dana...sad skroz živim u realnosti trudim se samo oko onoga što mislim da mi je trenutno najvažnije, a za ostalo čekam da mi dođe samo, jer kao mislim da bez toga sada mogu pa se neću ni truditi... a ustvari fali mi i falit će mi netko s kime bi mogla podijelit sve, ko će me razumjeti, s kim se mogu opustiti, s kim mogu malo i maštati, maknit se od ljudi, stvarnosti, samo nas dvoje...što je najčudnije ja to sada tu pišem ali uopće me ne dira, nekad samu sebe pitam gdje je ona moja osjećajna strana jer ova pomalo hladna i nezainteresirana mi se baš i nesviđa, gdje je ona djevojčica šta je sanjala o ljubavi, ona što je noćima znala prije spavanja maštati, ona što je bježala iz stvarnosti i živjela u nadi da će se nešto od toga i ostvariti...sada ta ista bježi u stvarnost i zaboravila je na onaj svijet mašte koji joj je bio utočište, u kojem je sve mogla...
- 02:09 -
subota, 07.04.2007.
bez naslova...
ne znam šta bi pisala, al evo našla sam neku pismu ... onako dobra je
i želim svima Sretan Uskrs!
- 20:06 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
četvrtak, 05.04.2007.
Moj novi početak...
Uz prigušeno svijetlo
i uz dim cigarete,
pišem stihove ove…
Želim samo reći,
da sam krenula u pobjede nove...
Zaboravila sam da sam nekad s tobom bila,
sretna sam da su dobri ljudi bili uz mene,
kad si mi slomio krila.
Digla sam se iz pepela,
čujem ponovo pjev ptica,
uživam u zrakama ovog proljetnog sunca
i napokon sam obrisala suze s lica...
Ponekad te se još sjetim,
ponekad me uhvati strah da nikad nikoga
neću imati snage tako iskreno voljeti.
Ali to su samo trenuci slabosti..
Mlada sam i toliko toga me još čeka,
a ti ćeš ostati moja mladenačka ljubav
i prošlost vijeka…
- 01:09 -
utorak, 03.04.2007.
Ne gledaj me...
Već dugo te me oči gledaju,
kao da u meni nemir prepoznaju.
Strah da tvoje oči ka srcu mi krenu
prati me u ovoj noći...
Ne gledaj me mali,
svašta mi se mota po glavi.
Za tvoje oči svugdje ću poći,
samo me pozovi.
Ne gledaj me mali, ne gledaj i ne pali,
jer ako tvoje oči nađu moje,
što ćemo nas dvoje,
samo otići na kavu,
ili...?
p.s. evo i ja sam napisala jednu pjesmicu
, nije baš nešto al za početak je ok...
- 00:32 -
subota, 31.03.2007.
Ljeto neočekivane strasti
em>
Neki kažu da su ljubavne avanture kratke i slatke i da se pamte cijeli život. Neki ih smatraju za nešto najgore, dijelom iz istog razloga-kratke su i najćešće završavaju onda kada bi svi htjeli da zapravo započnu. Nekada se može činiti kao najveća ljubav života, možda zbog okruženja koje je savršeno-more,romantične šetnje obalom, zalasci sunca, vručina... Ljeto je najbolje vrijeme za ljubav i strast, a najviše za bijeg od stvarnosti. avanture su ustvari ono najslađe i najtajnije u svakom ljetu, nitko ih ne želi priznati, a svi bi ih željeli doživjeti. one su prilika da zaboravimo ostale ljubavi koje su pune očekivanja, napetosti i planova za budućnost. Strast koja potajno tinja u nama, a razbukta se uz šum valova i miris borova, nikakva očekivanja samo mašta i uživanje u trenutku.
Mislim da posebno žene doživljavaju ljetne romanse iskreno, tajno i čuvaju ih skrivenima u sebi do kraja života.
Što je to u ljetnim ljubavima toliko opojno da nam se zauvijek urežu u sjećanja? Možda je glavni krivac romantika mjesta i trenutka, možda i ogoljena preplanula tijela sjajna od mora i sunca, možda i izazovni ples u noćnom klubu...
Prepuštamo se samo svojim osjetilima, gubimo onu posljednju trunku razuma i odgovornosti, a priznajte rijetki su oni koji zbog toga osjećaju grižnju savijesti.
Ja sam doživjela nešto takvo prošlo ljeto, bio je to mjesec prepun strast, romantike, lijepih riječi i bijega od stvarnosti. Tom ljetu se nisam baš radovala,ispiti su mi bili na pameti, još sam patila za izgubljenom ljubavi, iskreno nisam se nadala ničemu, niti sam imala volje. Ali baš kada najmanje očekuješ, onda se to i desi.
Tu noć bile smo ja i prijateljica same vani u jednom klubu,izašle smo tek tako, vani je rominjala topla ljetna kiša,popile smo par koktelćića da si podignemo raspoloženje i počele plesati. Odjednom su nas neki tipovi pozvali da plešemo s njima i on ma samo uhvatio iza i počeo sw polako ljuljati sa mnom uz lagane ritmove r&b-a. Tako me nježno obavio rukama, okrenila sam se i iznenadila jer je bio presladak. Nastavili smo plesati, obuzela me takva strast, njegov pogled i njegovi dodiri su me dizali do neba. Poljubio me, usne su mu bile mekane, dodiri nježni i polagani...uhvatio me za ruku i odveo vani. Šetali smo zajedno zagrljeni na kiši, došli do stijene uz more, gledao me kao da sam sve za njega, govorio da sam ga začarala kad me vidio. A i on jemene, bila sam u nekom drugom svijetu. Završili smo u moru zajedno, opijeni strašću...otišli kod njega ,pričali, smijali se, ljubili...zaspali.
Ujutro nisam mogla vjerovati da sam tu i da nepoznati muškarac spava pored mene. Gledala sam ga, spavao je poput anđela, njegovo tjelo je bilo tako napeto,sunčeve zrake su ulazile kroz prozor i obasjavale njegovu kožu. Probudio se, mazili smo se i rekao je da želi da mu ovakav bude svaki dan u ovom mjesecu. I bio je. Sve je bilo tako savršeno, tajno i slatko. Izlasci, romantični trenutci,priče, smijeh dodiri, nježnosti, zanesenost...na trenutak sam pomislila da je to ono pravo i da ćemo biti zajedno, i on je isto, bio je zaluđen, ali znali smo oboje da to tako neće biti. Već mi je rekao da ide u vojsku, to ne bi moglo funkcionirati a nisam ni bila spremna za nešto ozbiljno.
Nismo više mogli odoljeti toj strasti i prepustili smo joj se do kraja te nezaboravne zadnje noći.
Bilo nam je teško kada je morao krenuti, čak sam i suzu pustila, zagrlio me je čvrsto, poljubio i otišao. Dugo sam gledala u tom smjeru, u njegov lik sve dok mi nije skroz nestao s pogleda. Tada me čekalo ono najteže, vraćanje u stvarnost, shvaćanje da je to bilo prolazno i da je priči došao kraj.
Uvijek će mi ostati u sjećanju, njegov miris, njegovi dodiri, poljupci, buđenja pored njega. On mi je dao nešto što mi nitko nije dao, nije me povrijedio, nije mi priuštio patnju, samo trenutke sreće. Bio je poput najslađeg sna koji kratko traje... A tko zna možda nas sudbina spoji i ovo ljeto...
- 23:38 -
četvrtak, 29.03.2007.
Lost without you
ovaj naslov je i ime mog bloga,a nazvala sam ga po jednoj pjesmi koju obožavam...valjda zato što sam se pronašla u njoj pa ako oćete možete ju i poslušati...
- 17:59 -
Bolesna...šmrc...
Već tjedan dana me drži neka "dosadna prehladica",spava mi se ,umorna sam ,jedva učim za faks i cijelo vrijeme sam tješila sebe da je to samo prolazno...ma je vraga...
Jučer su me bocali onom užašnom ,odvratnom iglom koju ne mogu vidit na oči( naravno bilo je suza
) ,a da ne govorim o tome da se počmem rušit kad mi izvade malo krvi.
Jutros sam bila kod doktorice i nije mi mogla reći ljepšu vijest od te glupe činjenice da imam mononukleozu...na što sam ja opet počela lijevati suze, ovaj put još više, al ne zato šta je ta bolest tako strašna nego zato šta moram ići kući na misec dana da me mama pazi i da ne širim zarazu po Zagrebu
. Ne mogu se zamislit u kući zatvorena misec dana, dođe mi da vrištim... a prijatelji, a kavice, izlasci... i cimericu sam ostavila samu...jadna... a faks, tu ne gubim ništa,rekla mi je doktorica da sam sposobna za učenje,nažalost. A ništa proći će i to...moglo je biti i gore, ovo je još super...
<
- 00:18 -
srijeda, 28.03.2007.
Nakon svega...
...Ako se ponovo sretnemo u ovome ludome svijetu,obećaj mi nešto. Obećaj mi da nećes biti kao sada. Da nećes biti razoren, razočaran i povrijeđen. Da nećes biti pun gorčine i želje za osvetom.
Obećaj mi da ćes biti onaj stari. Pun energijeu sebi, pun želje za životom. Da će ti se oči sjajiti onim posebnim sjajem...
U parku će se igrati nova djeca. Klupe će biti popravljene. Ograde zamijenjene novim. Ruže će biti iste, baš kao i onog dana. Sjajit će se istim sjajem i bit će motiv za rađanje novih ljubavi kao što je bila naša,iako je bila nedovršena...
Sjest ćemo na naš zid. Reći ćes mi:"Zdravo, malena. "
Ja ću ti odgovoriti:"Zdravo."Drhtava koljena će nam se dodirivati. Ja i ti ćemo se prvo gledati.
Dugo, dugo. . .
Vlažnim očima gledat ćemo prošlo vrijeme. Gledat ćemo jedno u drugome sve one bezvezne riječi, laži, sve ono sto nam nikad nije trebalo. Gledat ćemo one gorke susrete sa njom i sa njim. Šutnjom ćemo se izvinjavati za sitnice. Svakim treptajem tražit ćemo nakon svega ono skriveno u nama. Što ni vrijeme čak neće izbrisati. Ono nešto što teško blijedi. Onaj crveni pečat.
Ljubav.
Ti ćes početi pričati. Onim dubokim specifičnim glasom, kojeg ja tako volim, započet ćeš priču o svom životu.
Pričat ćeš malo o svim svojim uspjesima, ali i o padovima. O neizmjernoj sreći. . Ali i o lopovu tuzi. . .O grohotnom smijanju, ali i o skrivenim suzama. Reći ćeš mi da si ipak uspio iako nisi vjerovao da hoćeš. Da vjeruješ u ljepotu života.
A onda malo tiše reći ću ti kako sam u svakom tražila tebe, ali te nisam našla. Kako te je bilo pretesko naci. Kako nijedan nije imao tvoje oči i tvoj osmijeh.
Kada se sretnemo
hoću da to bude susret jednakih.
Neću da se borim s tobom.
Nema bitke koja stvara pobjednike.
I jedna i druga stana
ostavljaju za sobom
ranjene i mrtve.
Kada se sretnemo
neka to bude susret
mojih i tvojih zjenica,
kada se sretnemo
neka to bude susret
mojih i tvojih pjesama,
kada se sretnemo
neka to bude susret
jednakih...
rihana - p.s. i´m still not over you
- 01:04 -
